Prvi je svakako novi album mađarskog benda Ektomorf. Ovi ljudi su za dvadeset godina naređali impresivnu nisku albuma a razlog što nisu poznatiji verovatno treba tražiti u njihovoj priličnoj neoriginalnosti (i u tome što su Mađari, naravno, a takvima je relativno težak proboj u više sfere mejnstrima, makar i u andergraund metalu). Elem, njihov ovogodišnji album Fury je manje-više kako bi Sepultura zvučala da je posle Arisea napravila pauzu od dvadesetak godina i vratila se sa osmožičanim gitarama. Ne kažem da bih ovo slušao sa nekom velikom posvećenošću, ali nije rđavo na komad:
Za njima stižu njemački Cypercore i, da bude jasno, ovo definitivno ne bih slušao, naprosto ovaj navijački stil nije po mom ukusu, ali treba ispoštovati, makar na ovom forumu, spot koji album najavljuje i koji je veoma esefičan
Za nešto bliže mom ukusu, tu su škotski King Witch. Njihova je muzika nazivno Doom Metal, i štim i produkcija to podržavaju, ali ima ovde suviše raznolikosti da bi ih ta etiketa iscrpno opisivala. Ima ovde poštenog hard roka i hevimetala starog kova, sa sve epskim refrenima a pesme su interesantno komponovane. Pevačica Laura Donnelly je veoma dobra i ovo je jedan solidan, ako već ne nezaobilazan debi album za ljude koji vole hevi metal kad je malo savijen u ekstremnu stranu ali i dalje se drži harmonije, melodije i razumljivog pevanja…
I tu ćemo za danas stati jer imamo zakazan randevu sa kraljem Vakande.
[…] najbolje ovonedeljno izdanje „sporog“ metala je ovo: škotski King Witch smo već pošteno hvalili ovde pa sa velikim zadovoljstvom javljamo da je izašao i njihov novi album, Body of Light. Ovo je i […]